Ukoliko nas pitate koji je najbolji način da se započne dan, naš odgovor je dobra kafa. Ukoliko nas pitate koji je najbolji način da se završi dan, naš odgovor je dobar film.

Kao i mi, naši omiljeni junaci sa filmskog platna često uživaju u ukusu ovog rasanjujućeg napitka. On im daje snagu za sve izazove na putu heroja. Zbog njega su dovoljno oštroumni da razaznaju ko su im saveznici, a ko neprijatelji na tom putu. A zbog samog rituala ispijanja kafe, nama tako poznatog, mi se lakše sa njima poistovećujemo.

Mnoštvo je scena u kojima je kafa samo rekvizit glumačke igre, ali tokom filmske istorije, susreli smo i sa onim scenama u kojima je kafa skoro ravnopravni nosilac dramske radnje.

Mnogima prva asocijacija na takvu scenu je ona iz kultnog filma „Petparačke priče“.

Marvin nema mišljenje tokom rasprave o religiji i po uverenjima reditelja i scenariste, Kventina Tarantina, to je dovoljan razlog za metak u glavu. Taj metak pravi gomilu problema glavnim likovima, Džulsu i Vinsentu, pa su prinuđeni da pomoć potraže u kući poznanika, Džimija. Sam Tarantino igra ulogu ovog smušenog prizetka sa teritorije Los Anđelesa. Majstor dijaloga nam u kratkoj sceni stavlja do znanja da je on zadužen za izbor kafe u svom domaćinstvu, a da se za sve ostale stvari pita njegova supruga. A ona samo što nije došla kući, pa je vremenski tesnac za glavne junake i više nego očigledan.

Kafa je jedno od najpopularnijih pića na zemlji, a da bi takva situacija bila i na ostalim planetama pokazuje nam film Tor.

Plavokosi bog sa planete Asgard je tek pao na zemlju i pokušava da se prilagodi ljudskim običajima. Velike su razlike između ove dve planete. Na primer, običaj na njegovoj planeti je da kada vam se svidi piće i želite još, svoju čašu smrskate o pod. Tor ovaj običaj demonstrira kada se oduševi ukusom kafe.

Ako pravimo listu najvećih glumaca i ograničimo je samo na one žive, sigurno smo koja dvojica će zauzeti prva dva mesta i ostaje nam samo da se raspravljamo ko će na koju poziciju.

Mislimo na Roberta de Nira i Al Paćina. Njih dvojica su obeležila sedamdesete, osamdesete, devedesete, dvehiljadite, a obeležavaju i tekuću deceniju. Ipak ljubitelji filma su morali da čekaju sve do 1995. i filma Vrelina da bi ih videli u istom kadru.

Istorijski značaj scene smo objasnili, a reditelj Majkl Men se potrudio da njen značaj za samu filmsku priču ne bude zanemarljiv. Savršeno je izgradio saspens i predstvario nam susret glavnog dobrog i glavnog lošeg momka. A scenu je otpočeo sa tako čestim svakodnevnim pitanjem: Mogu li da te častim kafom?

Još jedan film iz iste godine, a samim tim i iz iste decenije. Decenije koju je na filmu obeležio fenomen nepouzdanog naratora.

Verovatno najpoznatiji takav narator je Rodžer Verbal Kint za one koji nisu gledali film Dežurni krivci, ili Kajzer Soze za one koji jesu. Otkrivanje da su Rodžer i Kajzer zapravo isti čovek je razrešenje jedne od najvećih misterija u istoriji kinematografije. A trenutak kada gledaoci, a zajedno sa njima i agent Kujon, shvataju taj obrt, obeležen je padom i razbijanjem šoljice za kafu.